Jelena Zagorac Vam preporučuje
Pol Oster
Nevidljivi
Nevidljivi
Oni kojima se dopao Sanset Park, Pola Ostera, možda će poželeti da naprave korak unazad i pročitaju njegov roman Nevidljivi. Osterov roman Nevidljivi mogao bi se dopasti i svima ostalima koji vole dobar triler, a naročito onima koji od trilera, pa i romana uopšte, ne očekuju samo puku zabavu.
Adam Voker, mladić jevrejskog porekla, inače student književnosti na Kolumbija univerzitetu u Njujorku, trudi se da prevaziđe tragične porodične okolnosti i upoznaje Rudolfa Borna, profesora na Fakultetu za međunarodne odnose na istom Univerzitetu. Potpuno neočekivano, Born nudi Vokeru veliku sumu novca kako bi pokrenuo provokativni književni časopis. Do saradnje ipak ne dolazi jer je Voker – kao očevidac - ubeđen da je Born ubio Afroamerikanca Sedrika Vilijamsa. Zaplašen pretećim pismom, Adam šest nedelja – koje su najniža tačka u njegovoj karijeri ljudskog bića – razmišlja šta da radi. Kada ipak odluči da prijavi Rudolfa, ispostavlja se da se univerzitetski profesor već vratio u svoju matičnu zemlju, Francusku, kako bi izbegao njujorško zakonodavstvo. Tada mladi Adam Voker prvi put u životu otkriva šta znači mrzeti nekoga. Iz potrebe da pobegne iz grada koji ga podseća na proleće Rudolfa Borna, odlučuje da studije nastavi u Parizu. Tamo mu, u jesen, pada na pamet jedna okrutna ideja. Ideja zbog koje je Voker istovremeno zadovoljan i zgađen samim sobom. On, koji nikada nije bio osvetoljubiv, odjednom želi sve da ispriča budućoj Bornovoj supruzi, Elen Žuen, nadajući se da će mu ona poverovati i odustati od udaje. Taman kada se činilo da je sve – uz samoodbrambeni otpor – ipak prošlo kako treba, žandarmi u sobi mladog pesnika – koji je bio veliki protivnik droge –pronalaze veliku količinu narkotika. Adam Voker je ubeđen da se nalazi usred farse koju režira Rudolf Born. Kako god bilo, pristavši na deportaciju, zbunjeni mladić ostaje slobodan čovek, ali iz Francuske izbačen, ponižen i prognan za ceo život.
U čitavoj ovoj dimičnoj priči o Adamu Vokeru – koji 70-ih godina završava prava dobijajući time priliku da se narednih dvadeset pet godina u afroameričkim četvrtima bavi društvenim aktivizmom – ostaje dosta toga otvoreno. Pitanje je da li je Adam - oženjen Afroamerikankom Sandrom Vilijams, koja ga je načinila boljim nego što je bio... što bi bio s bilo kim drugim, ili sam – imao seksualne odnose sa svojom sestrom Gvin. Da li je starac koji umire od leukemije zaista mislio da je vreme za svođenje računa? Ili je sve to samo fikcija koju je - zajedno sa mnogim istinama – ovaj neostvareni pesnik uneo u rukopis za svoju knjigu 1967? U rukopis u kome je njegov prijatelj pisac, čiji je pseudonim Džejms Friman, 2007. izmenio imena ličnosti /likova i mesta. Svi oni i jesu i nisu oni sami. Pitanje je da li je Rudolf Born okrutniji nego što bilo ko, osim možda njegove i Adamove Margo, može da pretpostavi - ili je sve opet samo fikcija, građa za Bornov roman. Dnevničke beleške Elenine kćeri, Sesil Žuen, iz 2002. o tome nisu eksplicitne, kao što ni njoj samoj to nije eksplicitno rečeno. Iza onog vidljivog ima mnogo toga zauvek nevidljivog. Kratak je put od realnog do imaginarnog, kao i od dobrog do zlog u čoveku. I obrnuto.
Adam Voker, mladić jevrejskog porekla, inače student književnosti na Kolumbija univerzitetu u Njujorku, trudi se da prevaziđe tragične porodične okolnosti i upoznaje Rudolfa Borna, profesora na Fakultetu za međunarodne odnose na istom Univerzitetu. Potpuno neočekivano, Born nudi Vokeru veliku sumu novca kako bi pokrenuo provokativni književni časopis. Do saradnje ipak ne dolazi jer je Voker – kao očevidac - ubeđen da je Born ubio Afroamerikanca Sedrika Vilijamsa. Zaplašen pretećim pismom, Adam šest nedelja – koje su najniža tačka u njegovoj karijeri ljudskog bića – razmišlja šta da radi. Kada ipak odluči da prijavi Rudolfa, ispostavlja se da se univerzitetski profesor već vratio u svoju matičnu zemlju, Francusku, kako bi izbegao njujorško zakonodavstvo. Tada mladi Adam Voker prvi put u životu otkriva šta znači mrzeti nekoga. Iz potrebe da pobegne iz grada koji ga podseća na proleće Rudolfa Borna, odlučuje da studije nastavi u Parizu. Tamo mu, u jesen, pada na pamet jedna okrutna ideja. Ideja zbog koje je Voker istovremeno zadovoljan i zgađen samim sobom. On, koji nikada nije bio osvetoljubiv, odjednom želi sve da ispriča budućoj Bornovoj supruzi, Elen Žuen, nadajući se da će mu ona poverovati i odustati od udaje. Taman kada se činilo da je sve – uz samoodbrambeni otpor – ipak prošlo kako treba, žandarmi u sobi mladog pesnika – koji je bio veliki protivnik droge –pronalaze veliku količinu narkotika. Adam Voker je ubeđen da se nalazi usred farse koju režira Rudolf Born. Kako god bilo, pristavši na deportaciju, zbunjeni mladić ostaje slobodan čovek, ali iz Francuske izbačen, ponižen i prognan za ceo život.
U čitavoj ovoj dimičnoj priči o Adamu Vokeru – koji 70-ih godina završava prava dobijajući time priliku da se narednih dvadeset pet godina u afroameričkim četvrtima bavi društvenim aktivizmom – ostaje dosta toga otvoreno. Pitanje je da li je Adam - oženjen Afroamerikankom Sandrom Vilijams, koja ga je načinila boljim nego što je bio... što bi bio s bilo kim drugim, ili sam – imao seksualne odnose sa svojom sestrom Gvin. Da li je starac koji umire od leukemije zaista mislio da je vreme za svođenje računa? Ili je sve to samo fikcija koju je - zajedno sa mnogim istinama – ovaj neostvareni pesnik uneo u rukopis za svoju knjigu 1967? U rukopis u kome je njegov prijatelj pisac, čiji je pseudonim Džejms Friman, 2007. izmenio imena ličnosti /likova i mesta. Svi oni i jesu i nisu oni sami. Pitanje je da li je Rudolf Born okrutniji nego što bilo ko, osim možda njegove i Adamove Margo, može da pretpostavi - ili je sve opet samo fikcija, građa za Bornov roman. Dnevničke beleške Elenine kćeri, Sesil Žuen, iz 2002. o tome nisu eksplicitne, kao što ni njoj samoj to nije eksplicitno rečeno. Iza onog vidljivog ima mnogo toga zauvek nevidljivog. Kratak je put od realnog do imaginarnog, kao i od dobrog do zlog u čoveku. I obrnuto.
